Osnovni razlozi zbog kojih se ova metoda primenjuje su utrnulosti pojedinih delova tela, bolna stanja u predelu slabinske kičme (najčešće) tzv. “išijas”, slabosti pojedinačnih mišića (“topljenje mišića”), povrede nerava.
Na ovaj način su lekari u stanju da utvrde prirodu oboljenja perifernih nerava (neuropatije) i mišića (miopatije).
Obe navedene metode se najčešće sprovode zajedno, ali ponekad, u zavisnosti od procene lekara, zadovoljavajuće informacije se dobiju i primenom studija provodljivosti nerava, isključivo, bez dodatnog EMG-a.