Zbog čega je važno posetiti neurologa eksperta za dijagnostiku i lečenje Parkinsonove bolesti ?
Lekari koji se specifično bave ovom bolesti i svakodnevno pregledavaju pacijente pod sumnjom na Parkinsonovu bolest postavljaju dijagnozu sa najvišim stepenom preciznosti.
Ovo je činjenica iz razloga što u dijagnostici ne postoji specifični test („snimanje“) kojim bi se utvrdilo postojanje bolesti. Iskustvo lekara i primena specifičnih kliničkih protokola testiranja (Movement Disorders Society clinical diagnostic criteria for Parkinson’s disease; 2015, 30(12):1591–1601) je i nadalje najprecizniji instrument.
Verovatnoća postavljanja tačne dijagnoze Parkinsonove bolesti (na prvom pregledu):
- Lekari opšte medicine: oko 53.2 %
- Lekari neurolozi, koji nisu specijalizovani za oboljenja sa poremećajima pokreta (Parkinsonova bolest): oko 74.6%
- Lekari neurolozi, eksperti za Parkinsonovu bolest : > 94%.
Razumljivo je takođe da što je ranija faza bolesti, i što su simptomi i znaci bolesti ispoljeni u blažoj meri, to je poteškoća postavljanja dijagnoze to veća.
Zbog čega je značajno postaviti dijagnozu Parkinsonove bolesti što ranije ?
Rano postavljanje dijagnoze je od posebnog značaja u nastojanju da se kod pacijenata čim pre započne sa terapijskim programom za koju verujemo da usporava tok bolesti, odnosno drugim rečima – bolest čini što blažom, sa manje hendikepa i problema u budućnosti.
Zbog čega odabrati ovu grupu lekara – INOVIUM NEURO ?
Na ovom mestu ćete sresti eksperta za poremećaje pokreta prof Ilića, koji ima iskustvo duže od 30 godina u dijagnostici i lečenju ovih problema.
Zajedno sa timom, ovde ćete pronaći neophodno iskustvo i fokus, neophodne za uspešno i brzo postavljanje dijagnoze u najranijim fazama bolesti.
Lečenje je uspešno ukoliko se pacijent usmerava na složene i višestrane mogućnosti lečenja, u kojima su pored lekova od posebnog značaja i psihološka podrška, režim fizičkih aktivnosti i ishrane.
Pro-aktivno lečenje presudno je za dugoročni uspeh održavajući pacijenta u stanju najbolje funkcionalnosti.
Lečenje koje se sprovodi tek nakon što se stanje pacijenta pogorša (tzv. re-aktivno lečenje) vodi ka većem broju komplikacija i niskim stepenom funkcionalih sposobnosti.